OVDJE ŽIVE VERICA RAKOČEVIĆ I VELJKO KUZMANOVIĆ: pogledajte kako izgleda kuća modne kreatorke na Avali (FOTO)

Pogledajte kako izgleda kuća modne kreatorke Verice Rakočević – savršen dom u cvijeću i srcu prirode!

Odmah nakon vjenčanja čuvena kreatorka i njen suprug izabrali su život podno Avale, gdje su svaki kutak u domu i dvorištu podredili svojim stvaralačkim navikama.

Bez obzira na godišnje doba, na to da li je napolju sve zavijano ili pak grije sunce, kreatorka Verica Rakočević svoju selidbu u dom na Avali smatra najboljom odlukom koju je ikad donela kad je riječ o mjestu stanovanja.

Dodir s prirodom smatra najboljim lijekom, koji je oporavlja od svih problema jednako kao i njenog supruga, kompozitora Veljka Kuzmančevića, s kojim se u ovu kuću uselila neposredno nakon njihovog vjenčanja u septembru 2013. godine.

– Od 1983. godine živjela sam u stanu kod Skupštine, u srcu naše prestonice, i osjećala sam potrebu da odem u prirodu. Ukazala mi se prilika da dođem do ove kuće i bez razmišljala sam je jednog dana kupila. Trebalo je pet godina da se srede i dvorište i okućnica, ali sada mogu da kažem kako je ovo moja oaza mira i pravi raj – počinje priču kreatorka, koja se nijednog trenutka nije pokajala zbog odlaska iz centra Beograda.

– Isplatilo se, apsolutno, jer nijesam postigla samo bijeg od gužve. To ne mogu da shvate oni koji se bave banalnim stvarima i trkom za nekim glupostima. Rijetko ko je u situaciji da ispuni sebi želju za mirnijim životom. Prosto, priroda liječi čovjeka. Ljeti često bosa hodam po travi i smatram da ona izvuče sav stres koji u toku dana nakupim u gradu. U centru i dalje imam stan i tu ponekad prenoćim kad imam mnogo posla, ali bukvalno se razbolim ako moram u njemu da spojim dva, tri dana – otkriva Verica, koja je kao ranoranilac pravi svjedok najljepših trenutaka u kojima se priroda budi.

 

– Ujutro dok Veljko spava, ja ispješačim četiri, pet kilometara kroz šumu, a potom se vratim na terasu. Tog dana ništa ne može da me iznervira. Uveče, nema ništa ljepše nego kad zaspite s „muzikom“ zrikavaca. Čim dođe proljeće, počnem da kopam po bašti i sadim cvijeće. Kad sam prošlog ljeta rekla komšinici da sam za jedan dan posadila 200 biljaka, nije mi vjerovala. I stalno se rađaju neke nove biljke, i nastaju neka nova sjećanja u ovom našem dvorištu. Kad smo se doselili, novinarka Snežana Dakić poklonila nam je jedan borić, a ljudi sa jedne televizije šljivu. Posadila sam sedam stabala s lijeve strane dvorišta i svako drvo ima svoje ime, odnosno ime nekoga iz moje porodice – opisuje kreatorka.

Njena ljubav prema prirodi svakim danom postaje sve snažnija pa je navodi na nova maštanja u vezi s domom.

Bez obzira na to što je naša kuća van grada, prije neki dan sam pomislila kako bih je zamijenila nekom koja se nalazi dublje u šumi, da oko mene bude samo drveće i ništa drugo. Inače, život na Avali jednako je lijep i zimi i ljeti. Zima u gradu nikad ne može da bude tako bajkovita kao ovdje kod nas, gdje je trenutno snijeg do koljena – ističe Verica, naglašavajući da je privilegija života u podnožju beogradske planine to što je van grada, a istovremeno i blizu centra.

-Ljeti na posao odlazimo motorom i treba nam 15 minuta do Banjice, a kad idemo kolima, na Slaviji smo auto-putem za 17, odakle do ateljea nam treba 40 minuta, pa vi procijenite. Da zbog profesije ne moram svaki dan da budem u gradu, kupila bih 10 hektara zemlje i otišla u srce Šumadije, gdje bih živjela u divljini. Međutim, svoj posao najviše volim i ne mogu da živim bez njega, a on zahtijeva moju svakodnevnu prisutnost u gradu – priča Verica, opisujući kako najčešće njen suprug i ona koriste kuću.

-Jedan njen dio koristimo maltene samo za spavanje iako ima drugu namjenu. Zimi smo u dnevnom boravku, a ljeti na terasi. Vikende uvek provodimo na Avali, ne dolazimo do grada. Najljepše mi je kad mi mlađa ćerka Milena dođe u goste iz Njujorka i direktno sa aerodroma legne na ovu našu terasu, a onda tu i zaspi. Izliječi se od svega. Prosto, otkad živimo u prirodi, smiješno nam je da razmišljamo o luksuzu, iako ja volim lijepo uređen prostor i trudim se da ga stalno oplemenjujem. Najveći luksuz nam je to što udišemo svjež vazduh. Sve drugo je manje važno – kaže modna dizajnerka i dodaje:

– Dok ja uživam u bašti, Veljko uglavnom gleda filmove i njegovo kretanje je od četvorosjeda do kuhinje i toaleta, a onda se uveče popne na sprat u spavaću sobu. Sve dok ga ne uhvati ludilo da čačka oko motora u garaži, gdje ponekad provede i čitav dan. Motor je, pored muzike, njegova opsesija. Inače, kad stvaramo svoja djela, volimo da smo zajedno. Veljko ima svoju klavijaturu i slušalice, a ja svoje crteže i olovku. Nekad pristavimo kotlić, pa dok se ručak krčka, stvaramo. Vodimo potpuno drugačiji život od mnogih na javnoj sceni. Družimo se s komšijama na Avali, vozimo se motorom, ljetujemo kamperom – ističe Verica, kojoj je život u prirodi doneo još jednu pogodnost.

– Dok ja uživam u bašti, Veljko uglavnom gleda filmove i njegovo kretanje je od četvorosjeda do kuhinje i toaleta, a onda se uveče popne na sprat u spavaću sobu. Sve dok ga ne uhvati ludilo da čačka oko motora u garaži, gdje ponekad provede i čitav dan. Motor je, pored muzike, njegova opsesija. Inače, kad stvaramo svoja djela, volimo da smo zajedno. Veljko ima svoju klavijaturu i slušalice, a ja svoje crteže i olovku. Nekad pristavimo kotlić, pa dok se ručak krčka, stvaramo. Vodimo potpuno drugačiji život od mnogih na javnoj sceni. Družimo se s komšijama na Avali, vozimo se motorom, ljetujemo kamperom – ističe Verica, kojoj je život u prirodi doneo još jednu pogodnost.

– Na Veljkovu inicijativu već dvije godine koristimo samo mast od mangulice. Od mještana kupujemo sve domaće namirnice, jaja, meso, brašno, a dosta toga nabavljamo i od moje starije ćerke Elene, koja ima farmu na Kosmaju. Od kada se tako hranim, holesterol mi je sa osam došao na šest. Velike su prednosti života van grada, ali za to su potrebni i uslovi – zaključuje Verica.

 

Izvor: lepaisrecna.rs/ story.rs

Želite i vi da pišete za Crnu Goru? Javite nam se!

Napišite komentar

Vaš komentar:
Vaše ime: